Poglavlje 4


Petar Tomašić, sin Jurja a unuk Ivana Tomašića, koji je god.1661. dobio ponovni plemićki list, bio je početkom XVIII. vijeka župnik kod sv. Petra na Mrenici. Kako nam je poznato, zameo se je bio plemićki list Tomašića od god. 1622. župnik Petar Tomašić našao je tu grbovnicu negdje u Dubovcu kraj Karlovca, te ju odmah izručio svojim rodjacima u Leću.

Tako su Tomašići došli opet u posjed svoje grbovnice.

Petar Tomašić bio je sve do svoje smrti župnikom kod sv. Petra. Umro je godine 1716., te je pokopan u župnoj crkvi pred velikim oltarom, gdje stoji kamenita ploča s napisom :


ADM . RDVS.

PETRVS TOMAS-

SICH LOCI PA-

ROCHVS ANNO

DNI 1716.



Tako su Tomašići došli opet u posjed svoje grbovnice.

Ivan Tomašić, kojemu bijaše Ivan (1661.) čukundjedom, bio je polovinom XVIII. vijeka upraviteljem gospotije bosiljevačke, koja je tada pripadala grofu Karlu Auerspergu. Ivan je vjerno služio grofu Auers pergu, pače nije niti dizao svoju plaću. 
 
God. 1749. imao je od Auersperga dobiti u ime plaće 141 for. 71/2 nč. Da mu se grof Auersperg oduži i da ga nagradi za vjerne službe, obdari njega i braću mu Jurja i Nikolu 5. septembra 1749. u Zabelsbergu pisanom darovnicom selitima u Opelniku, Ertiću, Perezkovom brdu, za Cerjem i Vraneevićevim, te desetinom, koju su ova selita podavala gospotiji bosiljevačkoj.


Kad je god. 1771. provadjana u županiji zagrebačkoj legitimacija plemstva, dokazali su i Tomašići u Leću spisima i svjedočanstvima svoje nesumnjivo plemstvo, kao izravni potomci Ivana i Pavla, koji dobiše god. 1661. ponovnu grbovnicu.

Godine 1794. nalazimo u Leću 12 kuća plemenitih Tomašića, dok se jedna nalazila negdje u slunjskoj krajini, valjda u Belaju.

I ovi dokazaše genealogijskim putem, da potječu od Pavla i Ivana Tomašića (1661.) te Nikole i sinova njegovih (1622.). Spominju se tada u Leću : Pavao, Toma, Nikola, Petar, Mihalj (sin Jurja), Matija (sin Matije), Petar, Ivan i Matija, sinovi Ivanovi.

Još polovinom XVIII. vijeka preselilo se nekoliko članova porodice Tomašića iz Leća u Suboticu u Ugarskoj. Potomci ovih tražili su god. 1792. svjedodžbu plemstva, koju su i dobili od zagrebaćke županije. I g. 1794. tražili su subotički Tomašići, a poimence Ivan stariji, gradjanin subotički, Ivan mladji, Matija i Mihajlo ponovno svjedodžbu o svom plemstvu, koju dobiše dokazavši svoje izravno porijeklo od Ivana Tomašića, koji je god. 1661. dobio s bratom Pavlom ponovnu grbovnicu.
 


Valja nam još spomenuti, da je Ivan Tomašić, sin Jurja, a brat Andrije i Nikole iz Leća, godine 1776. živio u Szent Mariji u Ugarskoj, te je htio i brata svoga Andriju odvesti u Ugarsku.

Godine 1816. spominje se Mihajlo Tomašić, rodjak lećanskih Tomašića, aeorom u Dubovcu kraj Karlovca. Taj je bio oženjen Kanstancijom Paffa. U Dubovcu imao je kuću i posjed.

Lećanski Tomašići, a poimence Petar i sin mu Ivan, te bratućed Nikola, koji su živili u istoj kući, bili su vlasnici toplica lećanskih. God. 1816. u Karlovcu pisanom ispravom, .založiše oni toplice lećanske i 2 jutra zemlje za 60 for. na 20 godina plemiću Filipu Preernu, umirovljenom kapetanu. U ovoj ispravi spominju se medjaši založene zemlje : Ivan i Lovro Tomašići.

Godine 1824. živili su u Skukancu kraj Bosiljeva plemići : Marko Filip, Josip, Mihalj i Šimun Tomašići.

Filip Tomašić prodao je godine 1826. dne 7. jula neke svoje zemlje (preko 2 jutra) blizu lećanskih toplica grofu Lavalu Nugentu, vlastelinu bosiljevačkom uz uvjet, da mu grof Nugent i njegovi potomci daju godimice 10 vagana žita, isto toliko kukuruza i raži. Kao svjedoci prodaje spominju se Josip Tomašić, starješina i Toma Tomašić.

Tomašića ima još cijelo selo (Tomašić-selo) kraj Bosiljeva, i ovi još danas čuvaju mnogo svojih starih obiteljskih pisama.
 

Nema komentara:

Objavi komentar