Poglavlje 5

Prikazana je prošlost porodice Tomašića, koja je boravila u Belaju, Leću, Samoboru i donekle u Ugarskoj. A sada da vidimo, što se dogadjalo s onom granom, koja se je odijelila i otišla u Primorje.

Spomenuli smo, da se Matija Tomašić u Kastavu oženio s plemkinjom Katarinom Anusch. Iz Kastava preseli se Matija u Opatiju, gdje sagradi sebi kuću, koja je još g.1823. opstojala. Matija je imao dva sina: Ivana i Matiju.

Ovaj potonji preselio se na Rijeku i imao sina Franju, koji se oženi iz plemenite talijanske obitelji Summa de Campagna. Franjo se posveti trgovini, te se je kroz pedeset godina bavio prijevozom državne soli. U ovom poduzeću izgubi dvije ladje. Bio je dosta imućan. Umro je prije g. 1771. Ostavio je djecu Franju de Paula, Franju Ksavera, Nikolu i Josipa te kćer, koja se udade za Meszlenya.  Franjo de Paula Tomašić bio se dvaput oženio ; prva žena bijaše Ana kći Petra Benića, vlastelina akanja, Jurova i Zaluke kraj Ribnika u karlovačkom kotaru. Druga žena bijaše Nizozemkinja i porodičnim imenom Hanry.

I Franjo de Paula Tomašić posveti se u ranoj mladosti trgovini, te nastavi posao svog oca na Rijeci. Godine 1771. sklopi s erarom ugovor glede prevažanja soli sa komorskih soljana u Sv. Ivanu Djevinu (Tybein). Osim toga trgovaše mnogo s Njemačkom i Italijom, te tako steče lijepi imetak i ugled. Doskora postade i patricijem bakarskim. Za sve te zasluge podijeli mu kraljica Marija Terezija plemstvo svete rimske države, novi grb i naslov Edler von". Povelja izdana je u Beću 21. augusta 1779. 

Grb ove povelje jest: štit raspolovljen u dva dijela, koja presijeca poprečna s desna na lijevo prema dolje iduća srebrna rijeka (greda). U desnom modrom dijelu je iznad i ispod srebrne rijeke po jedna srebrna šesterotraka zvijezda oslonjena na srebrni polumjesec; u lijevom zlatnom polju gore dva, podno rijeke jedan modri liljan. Nakit kacige : trinojeva pera : zlatno, modro i bijelo. Rese : modre i srebrne; modre i zlatne. 

Zanimljivo je kod toga grba to, što tu nalazimo rijeku ili gredu, koja je obilježje grba plemena Mogorovića.

Za cijelo, da je kod Tomašića još u XVIII. vijeku živjela uspomena na stari plemenski grb njihov. 

Kad je Franjo de Paula Tomašić umro, ne znamo. Od prve žene imao je sina Petra, a od druge: Franju, Josipa, Ljudevita, Alojzija i kćer Mariju.

O bratu njegovom Josipu nije nam ništa poznato, barem za sada. Drugi njegov brat Nikola bio je vojnik, major, te je zajedno s bratom Franjom Ksaverom god. 1808. postao barunom. Vjenčao se 25. okt. 1802. s Antonijom Edelspacher (rodj. 25. febr. 1777.) iz Gyoroka, nećakinjom Lovasa, guvernera grada Trsta. Kao major zahvalio je na službi, te bijaše prisjednikom sudbenoga stola čanadske županije u Aradu. Imao je djecu : Julijanu, Nikolu, Mirka, Karla, Amaliju i Klaru. 

Mirko je imao sina Ladislava, koji bijaše oženjen sa Vilmom Hankiss. Umro je bez odvjetka g. 1876. Otac ga je preživio i umro 24. febr. 1886. S njime izumre barunska loza Tomašića u muškom koljenu.

Ljudevit Alojzij, sin Franje de Paula Tomašića rodio se  30. juna 1813. Godine 1825. stupi u Beču u ininirsku vojnu akademiju. Kao kapetan podje u mir. Zadnje godine života provede u Hrukovcu kraj Lipka. Umro je kao neženja.

Brat njegov Josip rodio se 21. apr.1802. Posvetio se vojništvu. God. 1823. bio je barjaktarom u pukovniji br. 22 kralja Leopolda abiju Sicilija. Postao je majorom. Bio je i oženjen. Kći njegova bila je udata za potpukovnika Mavra Hauska od Zbranikova.

Brat njihav Franjo rodio se je 4. okt. 1798. Izučio je pravne nauke u Innsbrucku (1823.). Imao je dva sina : Franju i josipa. Franjo se oženio, ali ostao bez djece, te živio kao umirov. vijećnik sudbenoga stola u Drnišu u Dalmaciji. Josip je činovnik željeznice u Rimu. Oženjen je i ima samo jednu kćer.

Sestra ovih, Marija, rodj. 12. dec. 1814. udala se je dva puta; prvi put za Al. pl. Talliana de Vizek, a drugi put za N. Oszterhubera.