Napakon nam je reći koju i o djeci Josipa Tomašića. O Hugonu, Blanki, Josipu, Isabeli i Silvinu, koji su pomrli kao nejačad nernamo što da kažemo. Zato pragovorimo 0 ostaloj trojici.
Počmimo s najmladjim Belom. Qn se je rodio u Zagrebu god. 1870. Na krstu dobi ime Bela Vladimir Aurelije. Dijete od 2 godine pade uslijed nepažnje pjestinje teko nesretno, da je ozljedio hrptenjaču. Istom nakon dviju godina opaziše teške posljedice toga pada, jer postade grbav. Roditelji učiniše sve moguće, da ga izliječe, nu sve uzalud. Uslijed toga ostade bolešljiv kroz cijeli život. Poslije smrti svojih roditelja, odgajao ga je s braćom njegovom djed ufflay u Brlogu. Učio je privatno, i polagao ispite za pučku školu u Zakanju. Do II. gimnaz. razreda učio je privatno u Brlogu i polagao ispite na karlovačkoj gimnaziji. U II. poljeću II. razreda gimnazije 1884. počeo je polaziti javno gimnaziju u Zagrebu. Uslijed bolesti na očima morao je izostati iz škole. 0 Božiću 1886. nahladi se na putu u Sisak, te dobije upalu moždjane opne, što ga shrva u grob. Umro je u Zagrebu 8. januara 1887. Pokopan je na Mirogojskom groblju.
Bela je bio vanredno darovit dječak. Zelio se posvetiti ljekarništvu, ali ga smrt zapriječi. Bio je osobit prijatelj politike, što mu je u školi često prouzročilo neprilika. Bio je veliki obožavatelj dra. Ante Starčevića, kojemu je često zalazio. Citao je svaki dan sve političke novine, a Sloboda" mu je bila sveto pismo. Tko bi bio drugoga mišljenja, taj ga je mogao silno razžestiti. Rado se je družio s odraslima, a naročito sa sveučilišnim djacima. Rado je govorio i zato ga volješe u društvu. Bio je pun humora, a prema onomu, koji mu nije bio po volji pun sarkazma. Kušao je i pjesnički raditi. Neke su mu pjesme bile vrlo dobre, a naročito ndomorodne", kako ih sam nazivaše. Bio je ponosan, a jao onomu, tko bi ga ismijavao ili vrijedjao njegov ponos. Jednom u Brezovici kod župnika Pinterovića, kad je onama došao s prijateljima, a župnik je mladiće pozvao na južinu : Ajde, dečki, da nekaj založite", odgovorio je povrijedjen : Dečki su na paši, a mi smo mlada gospoda !"
Najviše je drugovao sa svojim sestrićem, piscem ovih redaka, s kojim je bio od smrti svojih roditelja uvijek zajedno u Brlogu i Zagrebu.
Kći Tomašićeva Ema, koja je pomno odgajana u kući roditelj skoj a kasnije u urulinskom samostanu u Varaždinu, udala se god. 1887. za Radovana Partaa, sada savjetnika zem. vlade.
Nema komentara:
Objavi komentar